5. kolovoza - Gospa Snježna - Crkva u Barzonjama

FOTO: Danijel Marković/Hrvatsko-tradicijski portal

Barzonja ili po nekim izvorima Bardonja je jedno od starijih naselja na prostoru Polja. U mjestu se nalazi crkva posvećena Gospi snježnoj koju je 1995. godine dao podići fra. Petar Krasić kao simboličnu poveznicu između katoličkoga puka ovoga kraja, snijega koji je svojevrsni simbol Planine te jedne legende.

Naime, Gospa snježna, Gospa od sniga, ili Ledena Gospa katolički je blagdan koji se slavi svake godine 5. kolovoza, a kao spomendan na poseban događaj koji se zbio u Rimu u 4. stoljeću.

Izvor: Hajdučke vrleti - Blidinje (objavljeno uz dozvolu autora)

Blagdan je nastao po legendi prema kojoj se u noći 3. kolovoza 352. godine Gospa ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu. Prilikom tog ukazanja naredila im je da joj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je uistinu pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka. Papa Liberije je osobno obilježio granice buduće bazilike. Umjetnici prikazuju Gospu snježnu okruženu anđelima koji u rukama ili na pladnjevima nose snijeg.

Zaštitnica Gospa snježna

U našim krajevima Gospa snježna je zaštitnica nekoliko župa, u Vidu, Bolu, Trstenome, na Stomorici itd. Od njih je možda najzanimljivija ona u Kukljicama na Ugljanu, u uvali Zdrelašćica gdje se nalazi zavjetna barokna crkva Sv. Gospe Snježne iz 17. st. gdje se ovaj blagdan slavi neprekidno od 1514. godine s velebnom procesijom morem, s kipom Majke Božje na brodu i regatom nekoliko stotina raznovrsnih brodova. Kada se radi o razlozima za izgradnju crkve baš toga posvećenja i baš na tome mjestu, među njima je najvažnija legenda o još jednome snijegu u kolovozu. Naime, još u vrijeme Turske okupacije, kada su se fratri sa svojim narodom skrivali u sigurnosti planina, kada su se mise slavile pod vedrim nebom, kada je crkveni svod bio nebeski, kada je oltar bio kameni zid i kada se umjesto na klupama sjedilo na ledinama nastala je Planinska legenda o Gospi snježnoj.

Možda se radi o legendi, no jednu stvar je moguće potvrditi i u nju vjerovati, a to je snijeg u kolovozu.

 Baš na dan kada je stotinama godina prije pao snijeg na rimskome Eskvilinu, slavila se misa na Barzonji, na Poljima, u srcu Planine. Nekolicina pastira, žena, djece staraca skupili su se oko podneva na brežuljku poviše polja da proslave svetu misu toga nedjeljnoga dana. Ni po čemu se ta misa na svome početku nije razlikovala od ostalih kao što se niti taj vrući ljetni da nije razlikovao od drugih dana toga mjeseca. Misa je tekla svojim tijekom dok fratar nije podignuo hostiju i kalež da se preobraze u tijelo i krv, u isti mah diže se silan vjetar te se stadoše navlačiti teški oblaci na vedro sunčano nebo. Dok je fratar dovršio otajstevnu molitvu i spustio tijelo i krv natrag na oltar, narod se već stao komešati, ogrtati čobanskim kabanicama i uznemireno pogledavati nebo te jedni druge.

Vjetar je puhao sve jače i jače, nestade sunca i nastupi hladnoća koja se uvlačila u kosti puka. Čuđenje, strah i studen su se miješali među narodom. Znali su da je Planina prevrtljiva i da se u jednome danu mogu izmijeniti i vrućina i hladnoća, i sunce i kiša i vjetar i hladnoća, ali nikada ovako naglo. Uvidje i fratar da nešto nije u redu i da se misa neće moći nastaviti ovako te zapovjedi narodu da se povuku u obližnju pojatu kako bi se sakrili od oluje koja se očigledno sprema. Narod posluša te pođe. U pojatu se u čas stisnuše i narod i ovce i fratar. Kada su se komešanja primirila fratar naloži da će se misa nastaviti ovdje. Pastiri odijeliše ovce od naroda te se prekinuto nastavi. Misa je trajala i nitko se više nije obazirao na vrijeme vani, tek bi se tu i tamo očulo snažno zavijanje vjetra kroz slamnate krovove te škripanje starih greda pod burevitim udarima. Kada se misno slavlje završilo, fratar podijeli blagoslov te prvi pođe k vratima da vidi što se to vani događalo. Pastiri mu otvoriše vrata, a on stade u čudu i nevjerici promatrati čudesan prizor.

Sve bijaše bijelo, snijeg prekrivaše sva Polja i cijelu Planinu. Zagazi vani, a za njim narod krsteći se i tihim glasovima zazivaše svetinje. U sred ljeta, petoga dana mjeseca kolovoza snijeg je iz „vedra neba“ počeo padati i prekrio Planinu. U spomen na taj događaj, čast Gospi i planinskome snijegu 5. kolovoza 1995. godine proslavljena je prva misa u novoj crkvi Gospe snježne, na Barzonji, na mjestu gdje je stajala ona pojata u koju se narod sa svojim fratrom skrio od nevremena. Možda se radi o legendi, no jednu stvar je moguće potvrditi i u nju vjerovati, a to je snijeg u kolovozu.