Hrvatski puk na svom stoljetnom tlu – Tetima i Kosci

Bježeći pred osvajačkom najezdom Turaka, Hrvati nerado ostaviše svoja plodna polja i lijepe ravnice i naseliše nepregledna i nepristupačna brda, u kojima je život težak i nedostojan čovjeka. No, što dalje od očiju i ušiju turskih begova, to bolje, jer Turčinu se nije moglo vjerovati. Naš čovjek osuđen i naviknut da trpi, uvijek je morao krenuti ispočetka. U brdu napravi kolibu, dovede sebi ženicu, koja mu izrodi dječicu i sav sretan što je živ, davao je begu begovo, agi agino, paši pašino, i od svoga mukotrpnoga rada imao najmanje koristi, misleći da tako mora biti i da Bog tako zapovijeda. Živio je tako seljak na Tetimi, uvijek u siromaštvu i bijedi pod tuđom čizmom i tuđim vladarom.

Tetima je selo koje se nalazi na 12 km od Tuzle. Prostite se između Kosaca i Gornje Tuzle. Zagrljeno planinom Majevicom, njezinim dominantnim kotama, Gredom, Tešujicima i Kadijinom česmom sa jedne strane, a lijepim Kosačkim potokom i Grabovicom sa druge strane, udišući čisti zrak što struji sa prelijepih pitomih brežuljaka Svojtine. Zajedno sa Koscima čini jednu kompaktnu cjelinu hrvatskog etničkog prostora, koji je voljom moćnika otet iz naručja majčinskog i odvojen od jezgra hrvatskog puka sa prostora sela Dokanj, Breške, Obodnica. Danas Tetima pripada MZ Gornje Soli i sa svojim ogromnim bogatstvom, koje joj je majka priroda podarila trn je u oku svakom agresoru, pa tako i ovom zadnjem. Tko li odvoji Tetimu od ostalih hrvatskih sela i podijeli ono što se podijeliti ne može? Cilj mu je bio samo jedan. Razbiti hrvatski korpus na više manjih nepovezanih cjelina, kako bi si olakšao buduće prljave i mutne rabote. Sagledavši ukupnu situaciju, to mu je u najmanju ruku i uspjelo. Na području Tetime i Kosaca nalazi se oko 170 kuća. To su lijepe i moderne obiteljske kuće i mnoge od njih su sagrađene ne tako davno, odnosno sa izgradnjom lijepe asfaltne ceste 1986. godine. Sve do 1981. godine, Tetima ili Brda, kako su je naši stari često nazivali, spadala je u niz najnerazvijenijih sela. Siromaštvo i težak život su se osjećali na svakom koraku. Sam naziv Brda proizašao je iz reljefa koji je ovdje, doista brdskoplaninski. Prosjecanjem makadamske ceste Dokanj-Kosci i dalje ka Tetimi, život je počeo teći malo normalnijim tijekom, no to nije bilo ni izbliza dovoljno, da bi se moglo reći da su ovi čestiti ljudi živjeli u nekoj raskoši i blagostanju.

Obiteljska tradicija

Zbog loše komunikacijske povezanosti i nerazvijene infrastrukture, život seljaka na Tetimi dugo se vrtio u nekom začaranom krugu. Domaćini su radili na njivi i tako osiguravali kruh naš svagdanji. Skoro svaki domaćin posjedovao je volujsku zapregu, uz čiju pomoć je obrađivao škrtu studenu majevičku zemlju. U toru se nalazilo i par ovaca, od čije su vune vrijedne ruke naših baka plele toplu odjeću koja je ovdje veći dio godine, doista i neophodna.

Malobrojne familije Tetime i Kosaca: Andrići, Banovići, Jurkići, Ivanići, Stjepići, Matanovići, Divkovići, Nikići, Ostojići, Mitrovići, Tadići, Kovačevići ovdje žive kao jedna velika složna obitelj. Početkom 70-ih godina omladina s ovoga kraja, odlazi u potragu za kruhom i kreće put dalekih zapadnih zemalja Austrije, Njemačke, Slovenije i tako provodi duge i tužne godine, daleko od svoje Tetime i rodnog kraja. Nostalgija za rodnom grudom. Večernjim sijelima i lijepim djevojkama veća je od sjaja i raskoši bogatog Zapada. Svake godine, osobito za velike blagdane Tetima ponovno oživi. Vrate se naši gastarbajteri, na samo njima svojstven način, proslave ponovni dolazak među svoje. Zasvira se, zaigra kolo momačko...

Bijelo zlato - Budućnost sela

Sve to uz blagoslov sv. Ive, sveca zaštitnika ovoga sela, čije ime nosi kapelica ovdje na Tetimi, gje se naši vjernici okupljanju i mole dragom Bogu da ih sačuva od gladi, kuge i ognja paklenoga. Ove prostore krase i prirodno lijepe šume i brda, lijepi voćnjaci. Osobito bogatstvo ovoga kraja je veliko nalazište bijelog zlata, odnosno čiste prirodne soli, koje je mještanima Tetime i Kosaca donijelo ogromne koristi. Izgradnjom rezervoara za potrebe rudnika soli, čija je izgradnja počela 1986. g. Tetima doživljava veliki preobražaj i naglo mijenja svoj izgled. Od siromašnog i nerazvijenog sela bez infrastrukture, mjesta do kojega je bilo teško doći, Tetima postaje jedno od onih sela pred kojima je bila blistava budućnost. Moderna asfaltna cesta skratila je rastojanje od Doknja i dalje preko Tuzle sa suvremenim svijetom. Ali, s tim dođoše i nevolje. Mnoga domaćinstva su morala mijenjati svoja ognjišta zbog bušotina i cjevovoda, pa i odlaziti iz ovog sela.

Ratna zbivanja

No, rat koji je stigao u ove krajeve sve to naglo prekida. Braneći rodnu grudu i svoje vjekovno ognjište, najbolji hrvatski sinovi Tetime i Kosaca, krvlju natopiše prag rodnoga doma.

Tu, na svetoj grudi, na braniku i vratima katoličanstva, dušmanske zvijeri uhitiše četvoricu junaka koji na svojoj koži osjetiše svu golgotu i pakao srpskih kazamata. Batkovići, Lopare, Ugljevik trojici od njih dugo će ostati u sjećanju. Četvrtog su zaklali samo zbog toga što je bio Hrvat. Ni za kosti mu se ne zna. Upravo zbog Marijana, i drugih palih branitelja, Ive, Ilije, Stjepana, Mije, Grane, naših amputiraca Slavke, Joze, Marka i drugih invalida rata sa ovoga kraja, sačuvajmo našu Tetimu i Kosce i groblje u Veresikama gdje oni vječno odmaraju. Neka im je laka sveta hrvatska zemlja. Njiva i naša Tetima, kao i životi koje su uložili kao zalog za slobodu svoga roda i hrvatskoga grunta, zadužuju nas da nastavimo tamo gdje su oni stali i ustrajemo do konačne slobode.

HG, lipanj 1995., Marinko Banović,