Mala Gospa - patron župe Husino - Hrvatsko-tradicijski portal

Stara zavjetna kapela u obnov - FOTO: Danijel Marković

Zavjetna kapela iz 1920. - Obnavlja se za 100 godišnjicu

Husino – istoimena mjesna zajednica pored Tuzle. Ime dobilo po slavenskoj riječi „husa“ što znači zasjeda. Husino je nastalo u 15. stoljeću. O Husinu bi se mogle napisati stranice i stranice teksta. Husino je najpoznatije po „Husinskoj buni“ koja je počela 21. prosinca 1920. godine i trajala je do 28. prosinca.

Bila je jedna od najmasovnijih i najžešćih sukoba radničke klase bivše Jugoslavije u borbi za svoja prava. Buna je u krvi ugušena, a protiv pobunjenih rudara i njihovih obitelji izvršene su surove represije i zvjerstva: pljačke, silovanja, prebijanja, masovna hapšenja i druga nasilja od strane vladajućeg režima.

Suđeno je 350-ci rudara i članova njihovih porodica od kojih je njih 11 osuđeno na dugogodišnju robiju. Rudar Juro Kerošević osuđen je na smrt vješanjem. Ova kazna mu je nakon solidarnosti radnika čitavog svijeta i pritiska na vlast zamijenjena sa 20 godina teške robije, koju je punih 17,5 godina izdržao u Zeničkoj kaznionici. Od posljedica terora i mučenja poginula je i umrlo ukupno 32 rudara čija imena su ispisana na spomen ploči u Partizanskom spomen groblju u Husinu kao simbol i svjedok jednog surovog vremena iz naše bliske prošlosti.

TE Tuzla, jedan od najvećih zagađivača u TK, nalazi se na Husinskoj zemlji. Zemlja je oduzeta uz simboličnu naknadu. Zbog zagađenosti, na Husinu kao i u okolnim MZ (Šićki Brod i Bukinje) imamo veliki broj bolesnika s respiratornim oboljenjima. Na ime obeštećenja EP BiH isplaćuje na račun općine Tuzla 5,5 miliona KM, a Husinjani se i dalje griju na energente kao što su drvo, ugalj, loža, pelet, struja... Od tih novaca toplificiran je samo jedan dio MZ Bukinje i jedan manji dio MZ Šićki Brod.

Procesija nošenja slike do župne crkve

Župa Husino osnovana je 1997. godine odvajanjem od župe Morančani. Najmlađa je župa tuzlanskoga dekanata. Prvi župnik bio je Veselko Župarić, a današnji svećenik je Marinko Grubešić, rodom iz Novog Travnika. Karizmatični svećenik, dobar propovjednik, svirač klavijatura i što je najbitnije, ima dobar odnos sa svojim župljankama i župljanima.

U župi Husino je 19. svibnja 2013. godine na blagdan Duhova, blagoslovljeno novo groblje „Cerovi“, posvećeno Duhu Svetom. Na starom husinskom groblju „Svih svetih“ donedavno su se uz Husinjane sahranjivali i župljani župe Morančani, kao i mještani Kreke, Bukinja i Miladija, tako da je prilično popunjeno. Zbog toga se ukazala potreba za otvaranjem novoga groblja. „Cerovi“ su više od 120 godina crkvena njiva koja je ime dobila po 33 cera, od kojih nažalost nije ostao ni jedan. Sve do kraja 50-ih tu se obilježavalo Ilino, tako što bi župljani sagradili sjenicu od granja, gdje bi se slavila Sveta Mmsa a onda bi uslijedilo narodno veselje i tzv. „lilanje“. U „Spomen knjizi iz Bosne“ iz 1900. godine nalazi se lijepa fotografija župnika župe Morančani sa župljanima o Ilinu na „Cerovima“. Što zbog utjecaja prošlog sustava, što zbog nekih drugih razloga, potkraj 50-ih prestalo se slaviti Ilino na „Cerovima“, a počelo igrati nogomet, sjeći cerove. - (KTA/M.M.)

Župnik Marinko Grubešić i
slika Gospe Husinske

Moj prvi kontakt s župnikom bio je na prvom danu trodnevnice. Razgovor je bio ugodan, informativan i prije svega prijateljski. Smatram da sam dobio prijatelja. Razgovarali smo o mnogočemu, kao i s još nekoliko župljana. Ostali smo skoro do mraka pred novom kapelom gdje se održavaju mise. Nova kapela nalazi se pored zavjetne Gospine kapele koja ove 2020. godine slavi 100 godišnjicu. Napravljena je netom prije Husinske bune.

Na kraju svete mise trećega dana trodnevnice, običaj je nošenje stare zavjetne slike Gospe Husinske u župnu crkvu. Po predanju, ova slika starija je od 300 godina, po čemu se svrstava u najstarije na ovim prostorima. Mlade ministrantice i ministranti, čitačice i čitači krenuli su prvi u povorci. Jedni nose križ, dok druge vode molitvu. Vjernice župe Husino nosile su sliku i cvijeće do mjesta gdje slika stoji, u župnu crkvu.

Došao je i dan patrone župe Husino – blagdan Male Gospe, blagdan rođenja Bogorodice Djevice Marije. Dan je ujutro bio oblačan. Sve do početka svete mise. Na misi su sudjelovali svećenici iz župe Morančani vlč. Ivo Paradžik, Par Sela vlč. Marko Zubak koji je i ravnatelj KŠC u Tuzli i Živinica vlč. Bono Tomić, a svetu misu vodio je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić. Mlad svećenik, ali njegova propovjed me se posebno dojmila i bacila u duboko razmišljanje. Poprilično duga propovjed u kojoj je govorio o današnjem evanđelju, BDM i njenim roditeljima.

Pri kraju propovjedi spomenuo je odlomak iz Staroga zavjeta, Levitski zakon o proslavi jubilarne godine koja se slavila svakih 50 godina, između ostaloga piše:

„Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!«

Svećenik dalje navodi: „Draga braćo i sestre, možemo li zamisliti ljepše želje, molitve i zavjeta za godinu koja je pred nama. Svi kukamo nema nas, ali nitko čak ni ne moli da ne gubimo nadu već ostanemo svoji na svom. Želimo moliti i za vanjsko očitovanje ljubavi prema našim precima i prema onom za što su oni prolili suza, znoja i krvi. Da počnemo cijeniti njihovu žrtvu i ne damo da zaraste ni dom ni njiva pa ni njihovi grobovi. Vjeruj da je to najbolji način naučiti djecu da cijene i budu zahvalna za sve što im pružaš jer primjerom pokazuješ. Zato ovu godinu živimo kao godinu pomirenja, ljubavi, dobrote i molitve.“

Ova svećenikova propovjed duboko me dirnula jer nitko od nas, pogotovo od mlađih, ne cijene razne životne borbe naših predaka. Proljevanje suza, znoja i krvi bili su za nas, kao i Isusove, ali to ne znamo cijeniti. Razni režimi pokušavali su zatrti nam sjeme, ubiti vjeru, tradiciju i običaje, sve ono što ljude drži na okupu. Lako smo prodali ono što su nam ostavili preci. Navest ću i citat novinara i pisca Božidara Prosenjaka, koji se nalazi na spomeniku poginulim braniteljima na Husinu, koji su svoje živote položili za obranu BiH -