Sjećanje na hodočašće u Šumanovac (14.8.2018.)

 

Tijekom pandemije možemo se jedino sjećati dragih i uspješnih putovanja kakvo je upravo bilo hodočašće u Šumanovac. 

Uoči blagdana Velike Gospe, 14. kolovoza 2018. godine, po prelijepom danu uputila se skupina od dvadeset i jednog vjernika s Par Sela i iz Živinica u Svetište Šumanovac u Hrvatskoj. Organizator ovog hodočašća je bio Luka Tadić iz Župe sv. Ane s Par Sela, koja je osnovana 1985. godine. Prvi Župnik je bio Bartol Lukić. 

Ovo hodočašće je objavio sa Oltara Župnik Vinko Međugorac koji je porijeklom sa sarajevskog Stupa. Roditelji su mu iz Hercegovine. Pošto je Luka Tadić glavni organizator hodočašća po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, narod ga je ponukao na upriličenje posjete Šumanovcu što je već četvrti put.

 Nakana je uvijek prispjeti na molitvu u Crkvi, na Svetu Misu u povelikom dvorištu, cvijetnjaku i okruženju Crkve, na blagoslov kod Kapelice Gospe šumanovačke; potom sudjelovati u nalijevanju ljekovite i čudotvorne vode iz prastarog bunara. Obitelji, susjedi, prijatelji i poznanici zasigurno mogu obilaziti i cjelivati grobove najmilijih na vidno uređenom i okićenom groblju u okolici Crkve. Tijekom dana i u predvečerje svećenici ispovijedaju vjernike. Više puta na dan služe se svete mise kojima nazoče čak tisuće hodočasnika pristiglih iz svih krajeva Hrvatske, poglavito Slavonije, te iz Bosne i Hercegovine, naročito Bosne. Poslije svečane večernje svete mise slijedi Procesija do Kapelice kroz prekrasno šetalište i park sa usputnim drvenim klupama pa sve dublje u zdravu grabovu šumu gdje stotine svijeća i lampiona obasjava malenu, preslatku Kapelicu u blizini koje se nalazi nadaleko poznati Bunar. Na klupama se pomalo odmaraju i svesrdno mole snemogli, invalidi, bolesni, unesrećeni… koji su najprivrženiji posjetitelji i vjernici. Blagoslov predvodi umirovljeni Nadbiskup Marin Srakić iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Crkveni zbor stručno pjeva tijekom Procesije do Kapelice. Sveukupni program je okončan redovitim mjesečnim cjelonoćnim euharistijskim klanjanjem. 

Legenda bilježi kako je uzvišenim molitvama, umivanjem vodom iz bunara i nadasve Božjom providnošću puno vjernika izliječilo teška očna oboljenja, puno invalida prohodalo, puno djece ozdravilo… 

Posebna čast, sreća i dar od Svevišnjega mi je što sam mogla sve ovo spoznati i u svemu ovome iskreno uživati zajedno sa svojom tada osamdesetdvogodišnjom majkom Ružicom Tadić-Lukić (od oca Bože i majke Kaje s Par Sela) te ponijeti sa sobom prekrasne suvenire i plemenite uspomene u Kanadu. Osobno sam uspjela zakratko razgovarati sa svećenicima Markom i Ivicom koje posebice raduju dolasci hodočasnika iz Bosne i Hercegovine. Ovo mi je putovanje bila izuzetna prilika za zanimljive i dirljive trenutke na putu, u autobusu, sa rodbinom i bivšim komšinicama, kao i za provesti vrijeme u Svetištu s njima jer se nismo sretali posljednjih dvadeset-trideset godina uslijed Domovinskog rata, preseljenja, iseljenja… Sad smo došli pokloniti se Majci Božjoj, pomoliti se i zatražiti blagoslov za svoje najmilije.

 Drevno Svetište Skrovite Gospe šumanovačke osnovano je 1. lipnja 1373. godine kada u ove naše krajeve stižu neumorni franjevci. Alšanski grofovi su dobili odobrenje Pape Grgura XI. za gradnju franjevačkog samostana. Dovršen je 1376. godine. Franjevci su sagradili veliku Crkvu posvećenu Uznesenju Blažene Djevice na nebo. Nažalost, u turskim najezdama i haranjima sve je srušeno. Nasreću, ostalo je Svetište Šumanovci kojemu se pobožni puk i hodočasnici priklanjaju stoljećima. Poslije turskih vladavina franjevci s pučanstvom podižu novu Crkvu 1822. godine, učvršćuju Svetište i katoličku vjeru. Svetište se nalazi kod Gunje u Općini Drenovci (na tromeđi Gunja-Drenovci-Đurići). Najstarije je na području Vukovarsko-srijemske županije i drugo po starosti marijansko svetište u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. 

Još uvijek se prepričava čudo iz 1905. godine. Mještanka Anna Antoniutti i njezin muž su imali sina alkoholičara a kći im je umrla u desetoj godini života. Anna je oslijepjela od tuge i plakanja. U snu joj se ukazala Gospa šumanovačka i poručila joj da u šumi iskopa bunar, opere oči… Učinila je to i progledala. Sin joj je prestao piti i otišao u samostan u fratre. Stoga hodočasnici nalijevaju vodu iz bunara; umivaju se, ispiru oči, nalaze mir i spokoj u ovoj duhovnosti, što čini još privlačnijim ovo Svetište Majke Dobre Nade. Kad god velike poplave pogode ovaj dio Hrvatske, začudo Svetište ostane neugroženo. Nedirnuto! 

Svetište će proslavljati 650. obljetnicu postojanja 1. lipnja 2023. godine. 

Uvečer na povratku u Par Selo i Živinice, vrijedni Luka Tadić je najavio naredno hodočašće u Crkvu Prečistog Srca Marijina u Bijeljini za 22. kolovoz što je Dan župe. Također je sve proteklo u najboljem redu, kako sam čula. Pošto sam se već bila vratila svojim radnim obvezama u Kanadi, nažalost nisam mogla osobno nazočiti putovanju i svetkovinama u Bijeljini. Nadam se sudjelovati u ovakvim zgodama i zbivanjima prilikom budućih posjeta domovini i zavičaju.

napisala Ljerka Lukić, porijeklom iz Živinica,

profesorica i magistrica filologije, književnica